Otok, pješice

Španjolska tvrđava nad lukom, započeta nakon 1278. i današnjeg oblika u šesnaestom stoljeću — zidine, bastioni i cijeli grad položen dolje. Uspon je cijena pogleda; idite ujutro.

Težak hod od nekih devet i pol kilometara — tri i pol sata, dvjesto metara visine — od Fortice starom obrambenom crtom do Napoleonove utvrde i natrag. Makadam i kamen; nije šetnica.

Prvo javno kazalište u Europi, otvoreno 1612. na katu Arsenala — plemići i ribari pod istim krovom, kako se i danas kaže na trgu. Zgrada je velika kamena vrata luke; gledalište tišina iznad nje.

Hektorovićev utvrđeni dvorec — ribnjak u dvorištu, latinština u kamenu, i pjesnikova zamisao malog svijeta u kojem ribe, ptice, biljke i ljudi imaju svatko svoje mjesto. Sjednite uz vodu; to je djelo koje je ostavio.

Grčko polje Farosa, još uvijek podijeljeno suhozidom kao prije dvadeset i četiri stoljeća — loza, maslina, lavanda i rogač u najstarijoj katastarskoj podjeli na Sredozemlju. UNESCO čuva crte; otok ih još radi.

Zatvorena kuća benediktinki od 1664., u staroj palači Lucić — i, iza vrata, agavina čipka koju je UNESCO uvrstio među nematerijalnu baštinu svijeta. Crkva sv. Ante stoji pokraj; čipka se vidi dogovorom, ne usput.

Paleolitska dvorana na južnoj padini kod Humca, zaštićena od 1964. — stalaktiti, visoka usta i more položeno dolje. Posjećuje se s vodičem, i samo u malom broju; tako i treba.

Lagana petlja od osam kilometara kroz Vrbosku — kameni mostovi, crkva-tvrđava Sv. Marije od Milosti i borov rub uvale. Dva i pol sata, gotovo bez uspona; hod koji pripada kasnom popodnevu.