Bijeli žali, sjena borova i more prozirno do dna — uvale u kojima bismo se i sami kupali, od gradskih vrata do Paklinskih otoka.
Prvi od Paklinskih otoka, pet minuta taksi brodicom s rive — glatke stijene, borovi i opuštena naturistička tradicija koja otočiću pripada još od pedesetih. Restoran na plaži pobrine se za ručak; more je ono glavno.
Blagi, plitki kanal među otočićima Marinkovca — borovi do ruba mora, krpice žala i par konoba na nekoliko koraka od ručnika. Najjednostavniji paklinski dan, kao stvoren za obitelji.
Tiši susjed Ždrilce na Marinkovcu — niz malih šljunčanih uvala pod borovima, a pred njima brodice na sidru. Ponesite knjigu.
Paklinska uvala par excellence: deset minuta taksi brodicom s rive do borova, agava i luka plaže nad kojim su neki od najboljih stolova otočnog svijeta. Dođite na jutarnje kupanje — i ostanite do poslije ručka na imanjima uz padinu.
Otvorena uvala Marinkovca — bijeli žal, more od stakleno prozirnog do tamnoplavog i taksi brodice koje dolaze i odlaze cijeli dan. Prvo kupanje, ostalo poslije.
Sićušni težački zaselak na sjevernoj strani Svetog Klementa — vinogradi, maslinici i nekoliko tihih vezova, a među poljima skrivena glasovita konoba s vrtom. Dođite brodicom, ostanite na ručku.
Široki luk bijelog žala pod kamenom vilom iz 18. stoljeća, vapnenačke stijene u zaleđu i more nevjerojatne prozirnosti — za mnoge najljepša uvala otoka. Do nje se silazi strmom stazom s glavne ceste; dobre cipele dobro dođu.
Gradska plaža, dvadeset i pet minuta šetnje obalnom stazom — žalo i glatke kamene ploče s pogledom na Paklinske otoke i otočić sa svjetionikom. U sezoni su tu ležaljke, kajaci i dva ležerna restorana na plaži.
Ona tiha — mala skrivena uvala još dvadesetak minuta hoda iza Pokonjeg Dola, borovi do mora i jedva koji zvuk osim mora. Ponesite što vam treba za dan; upravo u tome je njezin čar.
Teatralna uvalica uokvirena visokim stijenama na cesti prema Svetoj Nedjelji — duboko, prozirno more, kamene police za skokove i svjetlo koje kasno popodne postaje bakreno. Omiljena postaja i na brodskim danima uz južnu obalu.
Ležerno primorsko mjesto na nekoliko minuta vožnje od grada, s nizom šljunčanih uvala i konobama tik nad morem — popodne bez žurbe: kupanje, dugi ručak, pa opet kupanje.
Osamljena uvala na sjevernoj obali otoka — kuća uz samu plažu, vlastiti pojas žala i gotovo ništa drugo. Mjesto do kojeg se dolazi brodicom i s kojeg se nerado odlazi — nakon dugog ručka uz more.
Pješčana polica pod borovima istočno od Jelse — plitko, svijetlo more i dugo, tiho jutro ako stignete prije nego što se uvala napuni. Cesta je gore; posljednji metri pješice, kako i treba.
Gradska plaža Staroga Grada, šetnja u sjeni borova od luke uz more — žal, blag ulaz i zvonik preko uvale. U sezoni su tu ležaljke; izvan nje samo staza i more.
Jedini pijesak u dugoj starogradskoj uvali, dva kilometra od trga — uređena staza uz more, borovi do obale i more koje ostaje blago djeci. Pješice ili biciklom; uvala je poanta.
Nije paklinska Soline — ova je uvala kilometar od Vrboske, žal pod borovima, pogled na otočić Zečevo. Dovoljno plitka za tiho obiteljsko jutro; mjesto je kratka šetnja iza vas.
Bijeli žal na južnoj strani otoka, kroz tunel kod Pitava — duboka, bistra uvala s nekoliko kamenih kuća na padini. Brdo drži vjetar; more drži boju.
Mala sjeverna uvala od kamenih polica i jedne kamene kuće pod borovima — more od stakla do tamnoplavog, i gotovo nitko ako se ide stazom. Ponesite što treba; uvala vodi svoj razgovor.
Prvi, pomno odabran pretpregled — cjelovita Pomalo kolekcija, s partnerima koji nose pečat, u pripremi je. Za sve izvan ove liste pitajte concierga.
← Natrag na pregled